Pripremajući “Registar suradnika Udbe”, u arhivi Službe državne bezbjednosti RSUP-a SRBiH pronašli sam dosje nekolicine interesantnih tajno-policijskih suradnika za hrvatsku javnost: Vladimira Degana, Zlatka Dizdarevića, Vojislava Šešelja i Vasilija Kačavende.
(vidi dijelove dosjea u privitku)
Vladimir Degan, ugledni stručnjaka za međunarodno pravo i član-suradnik HAZU-a, diplomirao je pravo u Sarajevu, nakon čega je dobio posao na tamošnjem Fakultetu političkih nauka. No zarana je, pod pseudonimom „Toni“, počeo raditi za sarajevski centar Udbe – 13. travnja 1970.
„Toni“ se 1982. godine odlučio preseliti u Zagreb pa je 16. ožujka 1982. brisan s popisa suradnika sarajevske Udbe, da bi ga u Zagrebu preuzeo zagrebački centar Udbe, i to operativac III. odjela Mile Vasiljevski (koji će 1991. biti uhićen kao pripadnik skupine „Labrador“), koji ga je registrirao kao operativnu vezu pod istim, sarajevskim pseudonimom „Toni“.
Degan je u Zagrebu nastavio surađivati po tzv. kontraob. liniji, u prvom redu protiv francuske i njemačke obavještajne službe. Najpoznatiji pojedinac prema kojem je „Toni“ bio usmjeren zvao se Predrag Matvejević.
Zlatko Dizdarević, poznati sarajevski novinar, inače potomak zloglasne bosansko-hercegovačke dinastije Dizdarević čija su trojica braće bili visoki dužnosnici Ozne, Udbe i SID-a,
zavrbovan još 1978. te je dobio pseudoim “Pariz”. Naime, u to vrijeme bio je dopisnik sarajevskog “Oslobođenja” iz Francuske. Deregistriran je te 2. prosinca 1990. godine. Nakon raspada SFRJ bio je veleposlanik BiH u više država, među ostalim i u Hrvatskoj.
„Pariz“ se također družio s Predragom Matvejevićem, štoviše njih dvojica su 1999. godine objavili knjigu „Gospodari rata i mira“ (vidi: Matvejević, Predrag/Stevanović, Vidosav/Dizdarević, Zlatko: „Gospodari rata i mira“ /2. dopunjeno izd./, „Feral Tribune”, Split – 2001.)
Najpoznatiji živući četnik, Vojislav Šešelj, desetak mjeseci 1979. godine bio je registrirani suradnik sarajevskog centra Udbe pod pseudonimom „Magistar“. U to je vrijeme radio kao asistent na “Fakultetu političkih nauka ‘Veljko Vlahović'” u Sarajevu, na odsjeku “Općenarodne obrane i zaštite” (ONO). Šešelj je, kako u sačuvanoj dokumentaciji piše, suradnju s Udbom prihvatio „na dobrovoljnoj osnovi“,
Beogradski televizijski urednik i novinar Milomir Marić nedavno je otkrio jednu zanimljivost – o bivšem zvorničko-tuzlanskom episkopu Vasiliju Kačavendi – da mu je Kačevenda prije dvadesetak godina ispričao kako ga je Udba zavrbovala još kao pravoslavnog bogoslova.
Iz Kačavendina dosjea proizlazi da je zavrbovan, na temelju „kompromitirajućeg materijala“, i 1960. evidentiran kao suradnik pod pseudonimom “Pavle”, ali i da je suradnju raskinuo nakon šesnaest godina, 1976.
Ali i, što je posebno zanimljivo, Kačevenda je Mariću priznao da je netko iz bosansko-hercegovačke Udbe početkom 90-tih „prodao Englezima“ njegov suradnički dosje, tako da je tijekom rata u Bosni i Hercegovini bio ucijenjen i primoran surađivati s britanskom tajnom službom.
